Neki kažu da ima samo jedan svijet..ja kažem da postoje dva.. Jedan je moj, a drugi djelite kako hoćete.

Vraćam se ovom mjestu. Utipkavam istu adresu, nakon mjesec dana.
Priznajem, razmišljala sam o zatvaranju bloga, da, jesam. Al' ne.
Jednostavno osjećam strah. Strah da ću se kad tad, možda za dan, možda za 2, možda za tjedan, možda za mjesec, poželjeti nekome izjadati.
Da oko mene neće biti ljudi koji će me razumijeti. I ne, ne mogu vas napustiti (blago vama, jel'? :D)
Nema vas mnogo koji me čitate, ali postoji par ljudi za koje sam sigurna da će biti dostupni za svaki moj post, za svaku moju glupost, za sve moje. Hvala Vama. <3
Znajte da ću i ja za vas biti tu. Na ovoj adresi. Potrudit ću se ne kasniti vam više s komentarima.

Inače.Teško mi je vratiti se u svakodnevnicu nakon praznika.
Mrsko mi je budit se prije podne. Ovaj sam tjedan jutarnja smjena. Upravo se bojim kakva ću im dolazit u školu. :S
Ne smijem toliko van. Kao, ljeto je prošlo, moram se uozbiljit' i takve nekakve nikakve gluposti.
Uz sve to, uspijem ja u školi biti jako vesela, hahah. Uspijem glumit neku ponosnu osmašicu. Sad smo mi glavne, oujea. xD
al Đizus, osmašica? -___- Kad prije? Bože, a srednja? Što nagodinu? Kamo ću, što ću?
Već me sada izluđuju s pitanjima. Gdje god dođem, isto pitanje: ...A što ti,Andrea,planiraš dalje? ...Pa kako te ništa ne privlači? ...Zar nemaš nikakvih ideja?
A odakle mi ideje. De šta ja znam?!? Najradije ni ne bi u srednju. -_-
Kad bolje razmislim, samo neka sam ja ovdje, svoja na svome.
Pa makar se i morala budit rano, makar morala gledat' svakakve djetinjaste budale po školi, makar viđala iste retardirane ljude svako Božje jutro. -__-
Sve je to u redu. Samo me ne tjerajte da ja, ovakva šašava, komplicirana sanjarka u svom svijetu razmišljam o nekakvim važnim odlukama, jer ako JA previše razmišljam, to neće izać' na dobro.
Believe me. :D


napokon je zahladilo. <3 sad želim snijeg. znam da ću se načekati. ali neka. :D

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ahh da. Little Miss Smile <3, jako jako jako sam sretna zbog tebe, zbog vas dvoje. Jedva čekam tvoj novi post. Vjerovala sam u vas :)
Ines, I miss you. :(

Opet misli neke trgaju mi san..
Posljednjih par večeri bile su predivne…Bile su čarobne. A ja ću ih pamtiti…zauvijek…

One…djevojdke kraj kojih sam nekada hodnikom škole prolazila kao da ni ne postoje, o kojima ne mislih ništa posebno, baš kao ni one o meni… One..one su noćas razlog mojih suza…što radosnica, što onih koje nas muče, guše...

Sve je počelo do prije par mjeseci, a doitada se, kao što sam već i rekla, ni pozdravljale nismo.. Ali Bog je očito predodredio da jedna drugoj osvjetljujemo puteve, da se štitimo i hrabrimo međusobno, ma kakve probleme imale..
S dvjema sam se bolje upoznala na vjeronaučnoj olimpijadi, a s 3., mojom najdražom Ines, zamislite, baš preko bloga…

I tako smo s vremenom uviđale da imamo slična razmišljanja, slične poglede na svijet, upoznavale smo se međusbno, jedna od druge smo učile…
No, nije meni trebalo mnogo da shvatim da su mi postale užasno drage, i da mi više nisu samo poznanice. Zavoljela sam ih…jako, jako… A to nije nimalo čudno..jer ne voljeti njih, nemoguće je…

Zaista je čudno koliko život prevrtljiv zna biti…okreće se, baš kao kolo sreće… Čas nemaš ništa, čas si na vrhu, osvojiš jackpot.. Nikad ne znaš kakva te dobrota čeka… Ali, meni je bitno samo da sam ja svoj jackpot pronašla.. J i da ga neću ,pustiti, nikad, nikad…

Čak ni kada dođe onaj 9.mjeseci, i moji me anđelčići budu morali na jednu godinu ostaviti u osnovnoj, a one krenuti svaka svojim putem… Jedna od njih ostaje u mome mjestu, te je dogovor oko svakodnevnog posjećivanja već pao… Tina i Ines nam odoše u Zagreb u dom, ali ja se nadam da će nam dolaziti kad god budu mogle… Ja i Tijana ćemo ih čekati raširenih ruku…uvijek…

Jer mi smoTijka, Dejka, Inka i Tinka!..bwahah… Mi možemo sve što hoćemo! J) Mi, kao što Ines kaže, imamo posebne moći! ;)) Sve za jednu, jedna za sve!
<3

"Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."

Dakle, ove ljetne dane provodim onako..hm..nekima bezveze..ali dobro je meni ovako ljenčarit...xD
Dani su svi skoro isti,podjednaki.
Ustajanje nešto prije podneva, pa ljenčarenje, jelo, komp, jelo, tv, jelo, navečer van(e to je dobro)...
hah, da, jelo...-_- udebljat ću se, al koga briga xD
Previše visim za kompom. Msn... Facebook...-Mrzim ga. Ovisnost! Čista ovisnost!
Tako bih ga izbrisala nekad. rawrr. Kakva bi mi to promjena bila.
Kad više ne bi čitala neke glupe statuse.
Gledala ljudima slike, po 5 puta iste.
I rješavala idiotske kvizove iz kojih se puno toga "može" saznati. LoL.
Kao npr koje je tvoje pravo ime(a ja mislila da je Andrea), tko te voli (ahah),
koja si zmija(?), koliko si posto zgodna (umirem od želje da saznam),
kako ti se zove lijeva sisa i slično. dahaha. Pa da se prosviraš!
Sad kad bolje razmislim, nisu moji starci toliko ni u krivu kad mi tupe
da su se oni u njihovo vrijeme stoput bolje i kvalitetnije zabavljali.
Bez kompa, mobitela, i tv-a...
A može li itko od vas zamisliti nas bez svih tih čuda?
pitam zato jer ja definitivno ne mogu. -_-
Ili?
Baš bi morala pokušati. bez tv-a bi mogla. bez mobitela...hm...ajde možda i bi...
ali svoga virtualnog svijeta da se odreknem?? pa ni da mi nude ne znam što u zamjenu. Nikad.
Ovisnica. ovisnica. e baš sam ovisnica! =D

Al it´s good. Budem se ja izlječila kad mi škola krene. xD itekako.
A dotad uživam.:)) I jedino što vama mogu poručit jest da i vi uživate. (mislim da mi je ovo jedina pametna rečenica u cijelom postu :D)
I ne mislite na gluposti. Ne tratite vrijeme. Uživajte u prijateljima. Družite se s njima. Zaljubljujte se. Odljubljujte. Pa ponovno zaljubljujte, i tako nanovo.hahah. Skidajte se s kompa. ( budem i ja xD) Uživajte u Suncu. i tako.



Mašem vam svima. Do idućeg puta. Ne znam kad će on biti. Primjetili ste da se i sad nisam dugo javljala. Ne da mi se nekako. Ma baš sam čudna. xD Ali dosta mojih glupardija. Čuvajte mi se svi. Volim*

Hm..dakle..ljeto je.. (bravo ja, sjajan početak :D)
Ja sam odlično..zabavljam se. I uživam. Zaista. Još da je ovo vrijeme normalnije, bilo bi puno bolje.
Ne znam kako je kod vas, ali ovdje u Slavoniji ne može dan proći bez kiše. Strašno.
Ali eto..ne sprječava ta kiša moje svakodnevne izlaske. :) Mislim, "izlaske"..bolje rečeno, druženje s mojim dragim ljudima..
U zadnje vrijeme se svi nekako više družimo. I smijemo, i pričamo, i zaljubljujemo se jedni u druge. Ali psst..:)
Lijepo je nama. Valjda svi shvaćamo da imamo još samo tu jednu godinu.
Taj 8.razred. Zvuči nevjerojatno. Ja...da ću u 8.razred? Ja..da se nakon te 1 godine suočim s onim važnim pitanjem kamo dalje?
ja...??? Ovakva šašava i mala..? ne...ne...ne smijem o tome razmišljati jer ću se uplašiti i neću moći bezbrižno uživati u ovim ljetnim danima..:)
A to je ono suprotno od mog cilja..kojeg ću, nadam se, i ostvariti..:)
Nego, jučer smo išli po svjedodžbe.. I imam 5.00, jedina u razredu .. ( P.S.-nije da se hvalim..;) )
Dokaz da se upornošću sve može..Znam da nisam najpametnija, ali sam očito najodlučnija!
Ja vjerujem, i ja se nadam, i ja se uvijek smijem..=)
A tako će od sad biti stalno. Čvrsto odlučih da se neću zamarati drugima i njihovim mišljenjem, već ću slušati samo sebe i ljude do kojih mi je stalo! Čvrsto odlučih...! :)



I da..hvala vam što mi je onoliko vas svratilo prošli puta. početak je uvijek najteži, a vi ste mi moj olakšali..i uljepšali, naravno. Ljubim*

Me again :)
Već neko vrijeme se predomišljam za ovaj postupak..
Ali nakon dužeg dvuomljenja odlučih zatvoriti stari, i napraviti si novi blog!
Problem je, kao što sam primjetila i kod dosta blogera, u slobodi, dakle u tome što mi je blog čitalo dosta ljudi koje poznajem, i s time ulazilo u moje sasvim osobne stvari.
Adresa ovoga poznata je samo jednoj posebnoj curi kojoj tako i tako sve govorim, tako da zaista nemam potrebe tajiti ju od nje :)
Nadam se da će ovaj blog potrajati dugo..i da ću ga njegovati..te da ću putem njega upoznati mnogo simpatičnih bića s kojima ću se razumjeti.. Imam jedna krasna 2 primjera iz moje prošle blogerske karijere, Tanjica Oriončica( :) ) i moja draga Little Miss Smile..
pozdravljam vas sve koji ćete me čitati..
Vrijeme je za novi početak!

Dio posta želim posvetiti svojoj najneobičnijoj, najdražoj, najposebnijoj, najslađoj, najpametnijoj, najzaljubljenijoj, ma jednostavno NAJBOLJOJ Little Miss Smile te joj ovim putem još jednom poželjeti sretan rođendan! Volim te jako, i hvala što si uvijek bila uz mene, i što ćeš uvijek biti! Neizmjerno mi je drago što te poznajem i stvarno mislim da zaslužuješ naj naj najsretniji rođendan na svijetu!